Videokaseta

i dođu tako zlatna vremena
 besramno na konak svrate
 pa u ribarevu mrežu zapletena
 niz tobogan sjećanja se sunovrate
 

 oči lijepe, oči caklene
 na tortu kaplje jedna svijeća
 u zraku trepere godine paklene
 još dugo neće snijeg s drveća
 

 kidam s udice koru kruha
 plava krv teče na gudače
 grabim zlatnik ispod pazuha
 bolite me, molim vas, jače
 

 eh, da mi vas je oživjet’ i sastaviti
 merakliji čašu kucnut’
 od pjesme se s dušom rastaviti
 a ni jednu riječ zucnut’
 

 jer ne haju zlatna vremena
 što vrata otvorio sam vragu
 samo mi dajte zrno kremena
 i napravite mjesta za moju prtljagu.