Siječeš

opet mamuran od snova
 vrtim stari film iznova
 vadim cigaretu da zapalim
 a onda krenem da je potražim
 

 grebu dušu slike stare
 al’ ko da zato one mare
 ne znaju one za moju bol
 sijeku me ko more od kamena mol
 

 reže me na oštroj stijeni
 dok se nemirna voda pjeni
 taj mol, tvoj smiješak opojni
 dajem mu se ja, bitke vojnik dostojni
 

 tone vječni sanjar oka tvog
 praznog srca, čadžavog
 al’ sanjat prestat neće
 dok je tvoje slike i na njoj sreće
 

 davno je ovaj vojnik pao 
 ostade samo oruđe staro
 da s njime rane soli
 i pjesmu klete da manje boli