Prosta pjesma o dvadesetim

čuj i počuj ti ozbiljni, ludi stvore
što sa sobom vodiš pregovore
gdje bi treb'o biti i šta imat’
a nit' se 'ljeba najeo, nit’ se znaš lemat’


nek ti priča stari šta god hoće
ponovo bi dvadesete, prvo slatko voće
a i majka draga što po kući vrišti
gdje si i s kim i sve što umije da tišti


u dvadesetim valja bit' nestašan
prema noći i belaju bit' izdašan
potuć’ se s ludim pankerom
i do zore zaglavit' sa zbratimljenim šankerom


valja se i mnogo ljubit' po noći
jer što ode jednom više neće doći
vrijeme ode k’o prolivena voda
a reprize nema ispod nebeskog svoda


dvadesete su godine za ožiljke i rane
da se krši i radi ono što ti brane
nisu tu da se kuće grade
imaš ih da se u njima glupe stvari rade


život je takav i šta ćeš, brzo prođe
nit’ je vječna stijena, a ni plastično grožđe
u dvadesetim je berba i valja dobro zagrabit’
znat’ slasno ljubit’ i naučit’ gubit’


budala ćeš bit' ako ti mladost prođe
u zbrci s papirima i u društvu knjigovođe
moraš budalast biti i gladiti ožiljke
a sunce vidjeti tek kad zagore ulične svjetiljke


znaj kad ti iscure dvadesete lude
više neće imat' zbog čeg' da te kude
bit ćeš bogat i imat' one svoje rane
da te vrate u mlade odlepršale dane


o tim godinama ti priča onaj
što je radio kako je umio i znao
puno ljutog popio i dvae'st puta pao
i vjeruj mi na riječ, pao bih još stoput
da se nekom zbrkom mogu rodit' dvaput

napisano na poleđini računa za bokserske rukavice u mojim ranim dvadesetim na vrelom asfaltu u Linzu